Rogovi

Premda rogove ne možemo smatrati glazbalima u pravom smislu te riječi, ipak su i oni imali značajnu ulogu u tradiciji našeg naroda. Rogovima se ne mogu svirati melodije, osim u rijetkim slučajevima kada se na rogu izbuši par rupa za prebiranje pa se mogu izvesti neke improvizacije s tonom ili dva razlike ili pak, ako su rogovi dovoljno dugi da prepuhivanjem možemo dobiti neke alikvotne tonove. Rogovima su se najčešće služili pastiri dozivajući na taj način jedni druge i javljajući svoj položaj. Međutim, rogovi su imali i vrlo značajnu ulogu u nekim važnim godišnjim običajima kao što su: Jurjevo, Ivanje, poklade ili maškare (Buše), itd. Rogovi su najčešće izrađivani od pravih rogova neke domaće životinje, zatim od vrbove kore, od tikve i od drveta. Bili su različite veličine i dužine, od kratkih kravljih rogova i rogova od vrbove kore, pa do rogova izrađenih od raskoljenog drveta i obmotanih kožom koji su bili dugi i do tri metra. Takvi vrlo dugi rogovi su se zvali bušen i najčešće su se koristili u vrijeme poklada. Na slici gore su rogovi od vrbove kore, od tikve i volovski rog.

U Etnografskom muzeju u Zagrebu postoje drveni rogovi iz Hrvatskog zagorja, dugi oko metar i više koji su nekada služili kao bojne trube.

Fotografija ispod pokazuje baranjske bušare za vrijeme poklada. Vidi se gajdaš i svirač u vrlo dugi rog od drveta (bušen).