Gajde su glazbalo koje se sastoji od štavljene kozje mješine te gajdunice, naška, roga, dulca i trubnja (bordun, burdon, prdaljka) koji su izrađeni od drveta. Unutar gajdi, u gajdunici i trubnju nalaze se piskovi s jednostrukim udarnim jezičkom, izrađeni od trstike ili bazge. U svirali (gajdunici) nalaze se dva piska, što je tipično za sva starohrvatska glazbala s mješinom, osim duda koje u svirali imaju čak tri ili četiri piska. U trubnju ili bordunu nalazi se jedan pisak koji daje osnovni, duboki ton gajdi. Drveni dijelovi često su ukrašavani kositrom. 

Gajde se, u današnje vrijeme, najčešće izrađuju u E tonalitetu (iznimno u D ili F tonalitetu). Tonovi koji mogu biti izvedeni na gajdama E tonaliteta su: duboki ležeći ton E (bordun), osnovni ton E i kvarta H (desna, prateća strana gajdunice), te tonovi E, Fis, Gis, A, H i Cis (lijeva, melodijska strana gajdunice). Gajde sviramo tako da kroz dulac upuhujemo zrak u mješinu koja se drži pod lijevom rukom i pritišće; trubanj se prebaci preko lijevog ramena, a obje se ruke koriste za sviranje na gajdunici.

Svirka na gajdama je najčešće razigrana i vesela, a uz gajde se često i pjevalo. Nekada se nisu mogli zamisliti svatovi ili bilo kakvo drugo veselje bez gajdaša.

Nisu sve gajde iste i u nekim područjima (Slavonija, Baranja) postoje razlike u izradi nekih dijelova (prvenstveno roga), a prema tome i u tehnici sviranja. Gajde su vrlo staro glazbalo koje se nekada sviralo širom Baranje, Slavonije te u istočnijim dijelovima Posavine i Podravine.